Tragovi

Duboko u srcu svakoga covjeka postoji zedj za istinom, koja nas tjera da tragamo za odgovorima na pitanja; Ko smo? Odakle poticemo i kuda idemo?

12.10.2011.

Ratnici kroz istoriju ....



Salahudin Jusuf ibn Ejub (Arapski صلاح الدين يوسف بن أيوب), rođen 1138 umro Mart 4, 1193,


Poznatiji u Islamskom svijetu kao Salahudin a na zapadu kao Saladin, je bio Islamski vojskovođa kurdskog porijekla. Bio je je Sultan Egipta i Sirije. Vodio je bitke protiv Evropskih krstaških osvajača. U usponu svoje vlasti, vladao je Egiptom, Sirijom, Irakom, Hidžazom i Jemenom. Predvodio je muslimansku vojsku protiv krstačkih osvajača i vratio Palestinu u ruke muslimana, u bici na Hitinu. Kao takav on je vrlo važna ličnost za Kurde, Arape, Turke, Perzijance, i Islamsku kulturu uopće. Njegovo viteško ponašanje je bilo poznato među krstaškim spisima tog vremena, pogotovo u srednjovjekovnom opisu opsade utvrde Kerak “Kerak u Moabu”. I uprkos tome što je bio uzrokom propasti “Jerusalimskog kraljevstva” koje je prije oformljeno, zadobio je veliko poštovanje mnogih krstaša, među kojima je i Ričard Lavljeg srca. Na zapadu je postao jedan od primjera principa viteškog ponašanja.


Djetinjstvo i rani period


Salahudin je rođen u Tikritu u Iraku. Njegova porodica je bila Kurdskog porijekla iz grada Dvina u Srednjovjekovnoj Armeniji. Njegov otac, Nadžmudin Ejubi, je protjeran iz Tikrita 1139 zajedno sa bratom Asadudinom Širkukom, i preseljavaju se u Mosul. Kasnije se prijavljuje u vojnu službu kod Imadudina Zengija, guvernera Alepa, koji ga postavlja na mjesto komandira tvrđave u Balbeku. Imadudina nasljeđuje njegov sin Nurudin koji je postao vođa Zengida, muslimanske dinastije turskog porijekla. Salahudin, koji je živio u Damasku, je bio dobro edukovan. Prema njegovom biografu, Al Vahraniju, Salahudin je bio učen u filozofiji, artimetici i pravu, ali da je njegov primarni ideal bio izučavanje Kur’ana i religijskih nauka. Nekoliko izvora tvrdi da je bio više zainteresovan za izučavanje vjerskih nauka nego za vojnu službu.


Vojna karijera


Salahudinova vojna karijera počinje sa njegovim ujakom Esadudin Širkukom, poznatim vojnim komandirom iz toga vremena. 1163. godine dolazi u posjetu Fatimidskom Halifi El-Adidu koji je istjeran iz Egipta od snažnog rivalskog plemena benu Ruzejk, koji je tražio vojnu pomoć od Nurudina, sina Imadudina Zengija, guvernera Alepa. Imadudin šalje Esadudina a Salahudin u 26-toj godini kreće sa njim. Salahudinova uloga u bici je bila manje značajna i uglavnom se svodila na priupljanje obavještajnih podataka. Prva veća bitka u kojoj je učestvovao Salahudin je bila bitka koja se odigrala između krstaša iz pravca Egipta i Širkukove armije. Bitka se odigrala na pjeskovitom terenu zapadno od Gize. Salahudin je izvanrednim manevrom “lažnog povlačenja”, sa svojom jedinicom, uvukao neprijateljsku vojsku u klopku i nakon prvobitne pobjede krstaša, Širkukova vojska u kontraofanzivi izvojeva pobjedu. Obzirom da je većina Širkukove vojske poginula, ta bitka se i ne smatra kompletnom pobjedom muslimanske vojske, međutim dalje napredovanje krstaške armije je zaustavljena. Širkuk i Salahudin sa ostatkom vojske kreću dalje prema Aleksandriji gdje su dočekani dobrodošlicom i gdje im je data sva pomoć u novcu i oružju.

(...)



29.09.2010.

Civilizacijske norme



"Civilizacijske norme odredjuju sto je normalno a sto nije. To isto vrijedi i za estetski izgled. Ako covjek izgradi misaone kontejnere sa logickim lancima koji odredjuju samo normalnost, onda ni jedan misaoni otisak stvoren na osnovu estetskog izgleda nece biti prihvacen ukoliko on ne odgovara logickim nizovima u tom odgovarajucem misaonom kontejneru. To ima za posljedicu negativno emocionalno prezivljavanje jer izgled te djece ne odgovara usvojenim pozitivnim ,,normalnim,, kriterijima u kojima nije izgradjen stav o normalnosti i onog negativnog dijela.

Identifikaciju misaonog otiska covjek dozivljava iz kontejnera kroz svjesnost situacije koju mu namece sadrzaj tog misanog otiska. Za vrijeme identifikacije ta svjesnost je potpuno odvojena od svoje intelektualne svijesti i reagira na osnovu logicke uredjenosti iskljucivo iz tog kontejnera. Zbog toga su reakcije u odredjenim situacijama cesto neprimjerene uobicajenom ponasanju. Cesto se zbog toga negativne emocije ne mogu kontrolirati iako ih je licnost u tom trenutku svjesna. Zato je nemogucnost izbjegavanja emocionalnog stanja ,,nepodnosenje glupih ljudi,, savim razumljiva iz ovog promatranog kuta. S druge strane, podnosljivost zlih, opakih i neiskrenih ljudi je posljedica pozitivne identifikacije.

Glupost je suprotnost od inteligencije i inteligentan covjek koji je prihvatio polarizaciju civilizacijskih normi, dozivljava glupost kao negativno stanje.

Veci znacaj ima cinjenica da je glupost nemogucnost prihvacanja civilizacijskih normi. Osnovni zadatak u obrazovanju je nametanje civilizacijskih normi sto kod mentalno retardirane djece i ljudi to ide malo teze. I zbog toga su veoma interesantni za promatranje jer pojednostavljuju civilizacijske norme i sheme do njihove intelektualne granice razumljivosti. Za profesionalno obucene ljude u toj djelatnosti koji imaju iskustvo s takvom djecom, misaoni otisci nastali promatranjem njihovog ponasanja i izgleda imaju izrazito pozitivnu identifikaciju.

Covjek koji je prestruktuirao svoju intelektualnu svijest (oslobodjenu kontejnera) ni jedan od ovih navedenih opisa ne bi emocionalno dozivio, jer bi izgled te djece i ponasanje registrirao kao i svaki drugi neobican predmet paznje.
Zakljucci promatranja u takvoj situaciji bili bi doneseni na primjer, kroz njihovo medjusobno usporedjivanje, ili usporedjivanje sa normalnom djecom, ili promatranje njihovih promatraca, itd. Koristile bi se i tom prilikom neke civilizacijske norme, ali se sebstvo nebi dozivljavalo kroz te norme u formi prosudjivanja. "



27.09.2010.

Da li je uopce moguce da se nerazumjevanje prevazidje?

"Vec je receno da je sposobnost razumijevanja moguca ali na visim stanjima svijesti. Postoji osnovna baza svih tih visih stanja svijesti koja se manifestira kroz veoma izrazenu osobinu razumijevanja medju ljudima. Ovo nije posljedica formalne komunikacije, vec istinske sustine takvog stanja. Za bilo koji oblik komunikacije kroz ovu svijest postoji iskreno i istinsko razumjevanje.

Sve vjezbe koje se koriste u cilju postizanja takvog stanja imaju osnovni cilj eliminiranje uticaja najveceg zagadjivaca intelektualne svijesti, civilizacijskih normi. Takva izjava izaziva vrlo snaznu emocionalnu reakciju u intelektualnoj svijesti pa je nepozeljna ne samo za razumijevanje i prihvacanje, vec i za prezentatora zbog mogucih posljedica. Tom prilikom se stvaraju nevjerovatni otpori jer konstrukciju intelektualne svijesti cine te civilizacijske norme. Samo prihvatiti to kao mogucnost znacilo bi prihvatiti mogucnost raspada jednog intelektualnog sistema, tj umiranja.

Sistem funkciniranja novoformirane svijesti se odvija bez osobnog eksponiranja kroz civilizacijske norme sto se odrazava kroz neopredjeljivanje, ili jos konkretnije, bez logickog zakljucivanja na bazi civilizacijskih normi sto drugim rijecima znaci nemogucnost zauzimanja bilo kakvih civilizacijski uvjetovanih stavova. To se stanje u ezoteriji naziva stanje naivnog i bezazlenog djeteta.

Radi lakse prezentacije takvog novog stanja svijesti, upotreba misaonih cjelina je neuporedivo pogodnija.

Odbacivanjem djelovanja svjesnosti kroz civilizacijske norme, misaoni kontejneri i logicki lanci gube znacaj i nestaju tako da svi pojmovi postaju nezavisni elementi te svijesti koji kao misaone cjeline u odnosu na sadrzaj tog intelektualnog kapaciteta imaju jednaku vaznost. To drugim rijecima znaci da se svi dotadasnji pojmovi (osnovni, izvedeni, zakljucci, stavovi, civilizacijska opredjeljenja, razna iskustva itd) svrstavaju u kategoriju osnovnih pojmova. Tom prilikom su logicki nizovi zamjenjeni njihovim konacnim zakljuckom ili stavom. Kontejneri su zamjenjeni pojmovima koji su predstavljali njihovu karakteristiku. Prilikom toga se mijenja citava struktura intelektualne svijesti. Svi pojmovi ili misaone cjeline zadrzale su svoje prisustvo i znacenje, ali bez formiranih logickih nizova i kontejnera. Tako rasturene misaone cjeline dobijaju svoju jednostrukost jer pojmovi koji su se u logickim nizovima visestruko pojavljivali sada gube svoje znacenje. Isto to vazi i za jednoznacne logicke nizove koji su bili u razlicitim kontejnerima.

Ti pojmovi se ponovo povezuju, ali ovog puta nevezivanjem jedan za drugi kao pri formiranju logickih lanaca, vec linijama koje osim logicke povezanosti imaju veze i na sasvim drugacijim osnovama koje imaju sada novo znacenje u toj novoj strukturi. Onaj koji posjeduje takve nove misaone strukture rasporedjuje misaone cjeline prema njemu poznatim kriterijima vaznosti ne gubeci znacaj te strukture, jer sa sa premjestanjem tih elemenata premjestaju i njihove veze. One misaone cjeline koje su za njega od vece vaznosti, nalaze se blize njemu i obrnuto. Cijela ta novoformirana intelektualna struktura lici na prostornu paukovu mrezu. Sve naucne cinjenice tim vezama takodje povezuju pojmove ali tako da licnost koja posjeduje takvu strukturu te veze dozivljava izvan sebe kroz neopredjeljenost, tj. kao materijal koji je istovremeno tocan, netocan i sa mogucnoscu i neceg treceg. Krace receno, taj naucni materijal se ,,osjeca,, kao mogucnost.

Ovakva nova intelektualna struktura se moze nazvati jednostavnije misaona struktura. "


24.09.2010.

Logicki nizovi

Izvedeni pojmovi u procesu svojeg logickog nastajanja stvaraju logicke nizove. Ti logicki nizovi nastaju procesom ucenja. Prisilnim sredstvima u sto spadaju i stimulativna sredstva, ti se logicki nizovi ugradjuju u tu strukturu. Medjutim, intelektualna svijest ih najcesce pamti samo kao zakljucke, tj stavove. Kod visoko razvijene intelektualne svijesti se prihvacanje i ugradjivanje logickih nizova vrsi u smislu dopunjavanja i medjusobnog usaglasavanja unutar kontejnera. Pri tome intelektualna svijest logickom analizom utvrdi neuredno slozene pojmove koje osjeca kao nerazumjevanje ili nelogicnost, a ponekad i kao protivrjecnost. Tada se javlja potreba da se za takvo stanje nadje logicko obrazlozenje, sto drugim rijecima znaci logicko dopunjavanje i uredjivanje. To uredjivanje se obavlja prema pravilima te intelektualne strukture, tj prema njenoj opredjeljenosti.

Komunikacija je razmjenjivanje interpretiranih misli, tj. otisaka misaonih cjelina koji su u formi logickih nizova, a koji poticu iz odredjenog kontejnera. To isto vazi i za sugovornika. Tada se kaze da se komunikacija odvijala u okviru odredjene teme. Pri razmjenjivanju misaonih otisaka svjesnost bica se ubacuje svaki put u odgovarajuci logicki niz vrseci identifikaciju i poslije opredjeljivanja zapocinje novi misaoni proces u obliku odgovora kroz svjesnost iz novog logickog niza. U tom procesu svjesnost gubi bilo kakvu predstavu o stvarnosti izvan tog logickog niza.

Na isti nacin nastaje identifikacija kada covjek nesto promatra i pri tome donosi odredjene zakljucke. To isto vrijedi i za citanje gdje svaka procitana recenica predstavlja jedan misaoni otisak koji prolazi kroz identifikaciju.

Prilikom identifikacije moze se nasim uobicajenim rjecnikom reci da ta informacija moze biti prihvacena ili neprihvacena. Prihvacanje ili neprihvacanje je klasican oblik kompjuterske identifikacije. Naime, primljena informacija u obliku otiska logickog niza, a koja se manifestira kao recenica prolazi kroz proces identifikacije trazeci isti takav niz ugradjen u strukturi licnosti radi usaglasavanja. Pri tome se svjesnost eksponira iz unutrasniosti logickog niza koji je uzorak identifikacije. Ako i jedan elemenat tog otiska logickog niza nije usaglasen, tj ako odredjeni pojam nije u potpunosti usaglasen sa pojmom primaoca, dolazi do njegovog neprihvacanja. Jasno je, da ce se vrlo mali broj otisaka misaonih cjelina iz ateistickog kontejnera pozitivno identificirati s nekim od logickih nizova iz religioznog kontejnera sugovornika. Zbog velikog broja razlicitih zatvorenih misaonih cjelina i polarnog opredjeljivanja male su matematicke vjerovatnosti da se misaone cjeline podudaraju. Jos ako se tome doda da se ,,Netko,, trudi da civilizacijski sadrzaj sto vise obogati novim pojmovima koji uopce nisu u funkciji razvoja covjecanstva i da uvodjenjem novih civilizacijskih normi broj kombinacija uredjenih misaonih cjelina uveca, jasno je da ce to za posljedicu imati jos vece nerazumjevanje.

Ovakvo vidjenje nesporazuma stavlja svaku intelektualnu svijest pod istu ,,mjeru,, jer postoji civilizacijsko uvjerenje da visi intelektualni nivoi imaju vece mogucnosti razumjevanja sto se po ovom izlozenom materijalu ne moze prihvatiti. Postoje slucajevi gdje visi intelektualni kapaciteti traze sto veci broj proturjecnosti u komunikaciji s namjerom da se intelektualno dokazuju bez i najmanje zelje da pokusaju naci rjesenje ili razumno obrazlozenje za naznacene proturjecnosti.

Dijete cim se rodi pocinje ugradjivati pojmove u svoju intelektuaulnu strukturu. Oprostite, pocinju mu se ugradjivati pojmovi, prvo kroz dresuru preko uvjetovanih refleksa, a zatim obrazovanjem. Ucenjem se ti pojmovi postavljaju u odredjene odnose i veze. Ako jednogodisnje dijete privuceno paznjom kroz neobican oblik i drugacije boje pokusa u travi dohvatiti gljivu, roditelji ce ga u tome sprijciti uz komentar ,,puj kaka,, ili slicno. Ta intervencija je neophodna jer dijete u toj dobi upoznaje stvarnost preko cula ukusa, ali komentar ili bolje receno upozorenje ,,puj kaka,, je nametanje jedne norme ponasanja po kojoj dijete ne treba dirati odredjenu stvar bez obzira sto ne zna smisao svega toga. Ako to isto dijete nakon tog dogadjaja naidje na pasji izmet, njegova reakcija, ali i reakcija roditelja ce biti identicne onoj predhodnoj.

Ovog puta reakcije roditelja imaju higijensku pozadinu koju pravdaju kroz osobno usvojene zdravstvene norme. Treca identicna reakcija roditelja nastaje kada dijete podje u blatnjavu baricu s vodom. Ta reakcija ima estetsku pozadinu koju oni pravdaju prakticnim razlozima: nemamo rezervnu garderobu. I tako dijete polako uci da se gljive ne diraju jer mogu biti otrovne, da se pasji izmet ne dira jer se moze od njega zaraziti, da se ne igra blatom jer ce se uprljati itd. Kasnije institucije nastave sa nametanjem tih civilizacijskih normi, dok se ne dostigne stanje svijesti u kojem se ni jedan pojam ne moze promatrati bez te civilizacijske uvjetovanosti. Ovim nacinom odgoja dijete usvaja jedno sablonsko razmisljanje, a samim tim i ponasanje kojim svaki usvojeni pojam veze za odredjene civilizacijske norme. Usvajanje pojmova i njihovo ugradjivanje u intelektualnu strukturu se vrsi kroz sistem ocjenjivanja u procesu obrazovanja gdje se svaki pojam podvrgava civilizacijskim mjerilima vrednovanja. Osim sto stav roditelja:,, ako budes ucio imat ces lagodniji zivot,, predstavlja civilizacijsku stvarnost, on predstavlja drustvenu normu koja opravdava, a samim tim se i namece, kao poticaj za usvajanje novih pojmova i normi. Lijepo naucen, posten, borben, uporan, istrajan, obrazovan, bogat, kulturan, religiozan, itd su samo neki odrazi tih civilizacijskih normi. Svaka takva osobina predstavlja jedan kontejner u kojem su smjesteni svi pojmovi koji opravdavaju postojanje te osobine.

Covjek koji je kao dijete bio izlozen samo jednoj od moralnih, religioznih, nacionalnih, patriotskih, kulturnih, obrazovnih, itd. tortura u principu nece prihvacati iste te civilizacijske norme, tj nece imati izgradjenu indeticnu intelektualnu strukturu kao kod svojih roditelja, ali ce zato imati prihvacene druge oblike civilizacijskih normi kojima ce kroz iskljucivost zagorcavati i sebi i drugima zivot. Takav covjek nezna za drugi oblik zivota, osim obostrane torture.

Ako kazemo da je ovaj tekst dosadan, onda pored toga sto se logicki nizovi ovog teksta ne mogu identificirati u odgovarajucim kontejnerima citatelja jer nemaju istu logicku strukturu, oni su podvrgnuti jednom zakljucku (dosadan) koji je posljedica intelektualne norme unutar tog kontejnera na osnovu koje se utvrdjuje dosadnost i nedosadnost. Bez obzira kako se opredjelili prema ovom tekstu, uvijek je u pozadini tog opredjeljenja neka civilizacijska norma. Stav da je ovaj tekst pisan iz Kusturicinog Podruma, je takodjer opredjeljenje koje odrazava civilizacijsku normu koja znaci ogranicenost.

Onaj tko dozivi komunikaciju s nekim cije ponasanje sadrzi odraz negativnih kulturnih i moralnih normi, takvu ce komunikaciju dozivjeti kao napad (na svoju licnost). I u ovom slucaju nesporazum nastaje iz dva medjusobno povezana izvora. Jedan izvor je nepodudaranje logickih nizova, a drugi je cuvanje strukture intelektualne svijesti, a to znaci principijelnost u pridrzavanju svojih usvojenih civilizacijskih pravila od kojih su ponos i ,,strucnost,, najcesce prioritetni. Ovdje se emocionalni elementi ne uzimaju u razmatranje jer su oni manifestacija, a ne uzroci cuvanja integriteta svojih kontejnera.

Thanks to Om ( http://www.galaksija.com/forum/viewtopic.php?t=815 )

 


Noviji postovi | Stariji postovi