Nepoznato o Aleksandru Makedonskom - Tragovi

Duboko u srcu svakoga covjeka postoji zedj za istinom, koja nas tjera da tragamo za odgovorima na pitanja; Ko smo? Odakle poticemo i kuda idemo?

20.10.2011.

Nepoznato o Aleksandru Makedonskom





Jedno je sigurno: nakon Aristotela i Aleksandra nema više ni vladara ni filozofa takvog svjetskog formata. Je li Aleksandar pokušao živjeti Aristotelovu filozofiju? U jednom Aleksandrovom pismu Aristotelu piše da bi više volio da se odlikuje filozofskim tajnim znanjem negoli vladanjem. Pri tom, Aleksandar ne misli na ona znanja koja se, danas, nazivaju Aristotelovom metafizikom koja je, temelj ne samo rane sholastike već i moderne znanosti Rogera Bekona. Dakle, Aristotelov racionalizam je samo maska, samo je maska ​​za profane. Jer, sve filozofske škole u antičkom vremenu bazirane su na tajnim znanjima. Kada žudi za znanjima, Aleksandar misli baš na ta Tajna znanja u koja je Aristotel preko Pitagore, posredno, a preko Platona i izravno bio upućen. Ta tajna znanja Aristotel je saopštavao samo užem krugu učenika u koje je spadao Aleksandar dok nije pošao u pohode ka Aziji i Indiji. Smatra se da je Aristotel završio sa odgojem Aleksandra Makedonskog 335. godine pne jer tada se vraća u Atenu. Potom, Aristotel sa Erast i Koriški, drugovima iz Platonove akademije, osniva Udruženje mudraca u Asu. Donesen je i Ustav religioznog udruženja sa kultom muza. Udruženje se bavilo ezoterijom iz čega proistječu i tzv. akroamatički spisi, tajni okultni spisi namijenjeni najužem krugu Aristotelovih učenika. U Aristotelovom Likeju bile su dvije vrste predavanja. Jutarnja, za najuži krug učenika i ta predavanja su bila posvećena filozofiji i nauci ali to ne treba poistovjećivati ​​s današnjim uskim pojmom filozofije i znanosti. Predavanja za širi krug slušatelja držala su se navečer, uz zajedničku večeru. Naravno da to nije bila obična večera, već, Agape ili ono što je kod Platona bio Simpozion. Aristotel je sastavio i pravilnik za sofru koji je poštovao i Aleksandar Makedonski prilikom objedovanja sa svojim posvećenim prijateljima i generalima.

Što je sve od tajnih znanja Aristotel prenio Aleksandru?

Prije svega, jednu od najčuvanijih tajni operativnog okultizma, a TO je Tajna Vremenske trake. Ona je očuvana do današnjih dana. Za nju su, primjerice, znali Rudolf Steiner i rozen-Krojcer, gospođa Blavacka, ali i suvremeni scijentolozi. A šta je Vremenska traka? Aristotel u Fizici IV piše: "Primarno značenje pojmova prije i poslije je lokalno i svodi se na ispred i iza." Glavno vjerovanje iniciranih u tajnu Vremenske trake jeste da budućnost nije neopoziva, to jest, da je budućnost moguće izmijeniti na temelju znanja o njenom uobličavanju. Ali, da bi to formiranje budućnosti bilo učinkovito, potrebno je ogromno ulaganje energije u tu okultnu operaciju.

[B] Što je još Aristotel dao Aleksandru?

I Aba Šaker, arapski pisac iz 13. stoljeća, bilježi da je Aristotel dao Aleksandru izvjestan broj voštanih f-gura koje su bile prikucane za dno kutije vezane lancem. Naložio mu je da se nikad ne odvaja od te kutije s voštanim figurama i da zaduži nekog povjerljivog slugu da na nju stalno pazi. Kutija je trebala ići gdje i Aleksandar. Ali, Aristotel je Aleksandra naučio i da izgovara određene formule nad tom kutijom kad bi je uzimao ili ostavljao. Figure u kutiji predstavljale su razne vojske protiv kojih je Aleksandar trebao boriti. Neke figure su u rukama držale olovne mačeve, iskrivljene unatrag, neke dolje uspravljena koplja, a neke lukove sa isečenim tetivama. Sve figure su bile položene u kutiji sa licem nadolje. Ovdje je jasno da je Aristotel, dajući Aleksandru ove modele i riječi moći koje uz njih idu, vjerovao da mu pruža sredstva kojima će moći učiniti da njegovi neprijatelji postanu kao figure u kutiji, nemoćni da mu se odupru. Ovu priču o čudesnoj kutiji spominje i Plutarh. Po njemu, kutiju s figurama vojnika donio je iz Egipta progonjeni Nektaneb, "posljednji faraon iz naroda" koji je sudjelovao u seksualnim ritualnim orgijama u hramu kojom prilikom je Olimpijada, mati Aleksandrova i zatrudnjela, dok je Filip bio u nekom ratnom pohodu. Ili je faraon Nektaneb glavom i bradom - Aristotel!? Bilo kako bilo, ta kutija, po moći slična Mojsijevu kovčegu, bila je na čuvanju kod Aristotela dok Aleksandar nije stasao za vladara svijeta. Jer, nije Filip pozvao Aristotela na makedonski dvor da podučava Aleksandra, zato što je Aristotelov otac bio liječnik na dvoru u Peli. Filip se odlučio za Aristotela zato što je ovaj bio Platonov učenik dvadeset godina, a Platon je bio prenosilac Misterijskog sjemena, tj.. znanja. I sam Filip bio je posvećen u Samotračke misterije te mu je bilo jasno da je Platon samo Aristotelu, najdražem učeniku, mogao da prenese svoje znanje o Misterijama. O tome svjedoči i Filipovo pismo Aristotelu: "Znaj da mi se rodio sin: veoma sam, dakle, zahvalan bogovima, ne zato što mi se rodio sin , nego što mi se rodio sin za tvog života. Nadam se da će on, od tebe odgojen i vaspitan, biti dostojan i nas i nasljedstva u vladi. " Da je Aristotel uputio Aleksandra u najdublje filozofske tajne vidi se i iz pisma koje Aleksandar piše svom učitelju iz Azije čuvši da je Aristotel objavio nekoliko knjiga u kojima je objelodanio svoje učenje. Sav očajan Aleksandar piše: "Nisi dobro uradio što si akroamatičke spise izdao. Ta, čime ćemo se mi razlikovati od ostalih, ako znanosti u koje smo mi posvećeni, budu opća svojina? "Da bi umirio Aleksandra, Aristotel mu je otpisao da tajne znanosti" i jesu i nisu izdane "jer spis o metafici nije ni od kakve koristi ni za nastavu ni za učenje, nego je stvar napisana, u prvom redu, samo za one koji su već u nju posvećeni. Tako su se, nekako, namirila dva najveća duha Starog svijeta.

Miloš Đurić o tome ovako piše: "Aristotelov sastanak s mladim makedonskim kraljevićem bio je jedan od najvećih trenutaka u povijesti čovječanstva. To je bio susret filozofskog genija s potonjim vojničkim i kosmotvornim genijem i ta dva najveća Balkanca svojom djelatnošću daće ne samo sadržaj i oblik svome vremenu nego će svojim pobjedama postati presudni odrednici kasnijeg razvitka europske prosvjete. Kakav je odnos Platonov prema Sokratu i Aristotelov prema Platonu, takav je i odnos Aleksandrov prema Aristotelu. Ta četiri velika čovjeka predstavljaju sasvim logičan lanac razvitka. Jer, ako je Sokrat, kao što lijepo kaže E. Celer, bujna klica, Platon raskošan cvijet, a Aristotel zreo plod Helenske filosofije, onda je Aleksandar raznosač i sijač tog ploda po cijeloj ekumeni. "

Treba li nešto reći io Aleksandrovoj toliko izvikanoj seksualnosti?

Povjesničar A. P. Barn jedan od najboljih poznavalaca Grčke pa i Aleksandra, kaže: "Nije vjerojatno ni da je bio homoseksualac, mada je bio strastan u prijateljstvu." A biti strastan u prijateljstvu, poštovati prijatelja kao boga, to je Aleksandar naučio od Aristotela, a ovaj od Pitagore. Aleksandar je u svojoj mladosti bio toliko čedan da se njegova majka Olimpijada plašila da joj sin ne ostane bez nasljednika. Ali, tome je i Olimpijada doprinijela učeći ga odmalena da je on, sin Zeusov, takoreći bezgrešno začet. Aleksandrovi napadi bijesa i gnjeva , prema tome, nisu bili izazvani alkoholom, kako misle neupućeni, već prevelikom seksualnom apstinencijom. A seksualna apstinencija je Aleksandru bila potrebna za rituale Misterija koje su zahtijevale ogromnu seksualno neiskorištenu energiju. Čak i kada se oženio Roksanom, Aleksandar se, iz duhovnih razloga, pridržavao seksualne askeze. Raspet između erotske želje za Roksanom i želje da bude bog, ne želeći da prokocka stečenu duhovnu moć, uzdržavanjem od seksa sebe je dovodio do ludila. Tako Roksana ni poslije dvije i po godine braka nije ostala trudna. Tek na izričite zamolbe majke Olimpijade i prijatelja Roksana, postaje bremenita. Ali, s početkom njezine trudnoće, Aleksandrov autoritet i moć naglo počinju da opadaju, a krug zavjere oko njega je već zatvoren. Zavjera je, dakle, uspjela tek kada su ga napustile više božanske sile koje su ga štitile dok nisu potrošene u seksualnom opuštanju. A koliko je Aleksandar vjerovao u svoju božansku prirodu, vidi se i po natpisima na kamenim stupovima koje je postavljao obilježavajući granice svoje države u Indiji: Amonu, mome ocu, Herkulu, Zeusu olimpijskom, Suncu Inda i mom bratu Apolonu.

Izvor : Net